Srbija bi mogla da bude domaćin nekoj od sledećih manifestacija Aspen Instituta

Bojan Predojević: Srbija bi mogla da bude domaćin nekoj od sledećih manifestacija Aspen Instituta

Juli, 2014 (blog) – Kada je 1950. godine nemački imigrant i budući američki preduzetnik Valter Papke (Walter Paepcke) osnovao Aspen Institut u istoimenom gradu države Kolorado,  nije mogao predvideti ulogu koju će ova institucija dobiti u budućem svetu. Nakon pada gvozdene zavese i raspada bivše Jugoslavije, nisu prestali konflikti  koju ugrožavaju dalji prosperitet naše planete; „ arapsko proleće“ , izraelsko-palestinski i sukob Rusija – Ukrajina koji preti da destabilizuje međunarodne odnose. Nemački Aspen Institut osnovao je 1974. godine Šepard Ston (Shepard Stone) kao prvi Aspen Institut izvan SAD-a.   Institut se pod njegovim vođstvom intenzivno bavio nemačko-američkim odnosima, izgradnjom Berlina nakon II Svetskog rata, dijalogom Istoka i Zapada i kontrolom naoružanja. Ston je uspeo da privuče uticajne političare iz Nemačke i Evrope u Upravni odbor Instituta, poput Vili Branta (Willy Brandt), Lorda Alena Buloka (Lord Alan Bullock), grofice Marijon Donhof (Dr. Marion Gräfin Dönhoff) i Ričarda fon Vajczekera (Dr. Richard von Weizsäcker). 

Danas se za Aspen Instutut kaže da je organizacija koja je uvek uspevala da omogući „nemoguće“ sastanke. Osnovna misija je da se političkim liderima pomogne i ukaže da na drugačiji način sagledaju istinu i posledice  svojih odluka. Aspen Institut dao je nemerljiv doprinos u postizanju uzajamnog razumevanja u tada blokovski podeljenoj Evropi, kao neutralno mesto oslobođeno protokolarnih okova koje je omogućavalo da se suprotstavljene strane susretnu u poverljivom okruženju i  sa uzajamnim razumevanjem rade na rešavanju konflikata. Kao takav, Aspen Institut je nastavio sa svojom misijom i na prostoru bivše Jugoslavije, tražeći održiva rešenja za bezbednosnu, ekonomsku i društvenu politiku. Kao učesnik ovogodišnjeg junskog skupa posvećenog našem regionu, preporučio bih Srbiji da bude domaćin nekoj od sledećih manifestacija Aspen Instituta, koristeći ga na svom putu evropskih integracija.   

Na skupu je, između ostalog, zaključeno da je članstvo u Evropskoj uniji strateški pravac i jedina alternativa za sve zemlje Zapadnog Balkana i da se svi izazovi nacionalnih Vlada mogu rešiti samo jačanjem regionalne saradnje – kao ključu ekonomskog oporavka. Zapadni Balkan treba da postane zajedničko tržište, pre nego sto se može ozbiljnije povezati sa drugim evropskim i svetskim tržištima. 

Tom prilikom, identifikovane su sledeće etape na putu evropskih integracija zemalja regiona Zapadnog Balkana:

  • ekonomski oporavak ;
  • strukturne reforme ;
  • ekonomska saradnja;
  • uslov sine qua non: jaka infrastruktura & energetska stabilnost i
  • ekonomski instrumenti EU u procesu pridruživanja / proširenja. 

U tom putu, obrazovanje i sprečavanje odlaska mladih apsolutni su prioritet, jer sadašnji sistem obrazovanja nije usklađen sa potrebama privrede. Pomenut je nemački sistem dualnog obrazovanja (vocational training = kvalifikacija vezano za određeno radno mesto) koji može da posluži kao uzor i model. Da bi „brain drain“ postao „brain gain“, diskutovano je da li „odliv mozgova“ može biti šansa za ponovni povratak mladih, ovoga puta „naoružanih“ znanjima 21. veka, koja našem regionu nedostaju.

Sagledano je i da su pojedinačna tržišta nastala nakon raspada SFRJ mala i time nedovoljno atraktivna za velike investitore. Vlada autizam lokalnih ekonomija i samo postepeno „ujedinjenje“ u region može doneti  rezultate. Države regiona treba da stvaraju jednake uslove za sve učesnike na tržištu, omoguće kvalitetan sistem obrazovanja i da se infrastrukturno povezuju. Međutim, postavlja se pitanje da li je naš region uopšte (još) atraktivan za ulaganje? Od 90-tih nastala su nova, veoma atraktivna tržišta, kao npr. Turska i zemlje BRIKS-a, koje su ovih dana postavile kamen temeljac za osnivanje zajedničke razvojne banke. 

Koji je odgovor našeg regiona na nove svetske razvojne inicijative i poretke?

Posao i saradnja ne postoje bez međusobnog poverenja, njegova izgradnja je osnovni preduslov regionalne saradnje, čime bi se otklonili uzroci disfunkcionalnosti unutar zemalja Zapadnog Balkana. Primera radi, naš region ima gotovo potpunu energetsku zavisnost, jer se 90% energenata uvozi, što nameće pitanje investicija u obnovljive izvore energije da bi se zadovoljile potrebe i smanjila zavisnost od fosilnih energenata. Regionalne infrastrukturne/transportne i energetske veze su, pored vladavina prava, osnovni faktori koji opredeljuju da li je neki region atraktivan za strane direktne investicije. Treba uložiti više napora za izgradnju socijalno-političkog konsenzusa putem otvorene diskusije po pitanju etničkih, teritorijalnih ili verskih nesuglasica, povezivati zemlje regiona ekonomski i infrastrukturno,  da bi se ubrzano krenulo putem pomirenja, demokratizacije i ispunjenja osnovnih prava ljudi.  Tek potpuno poverenje i mir donose dugo očekivane investicije i prosperitet. 

Osnovni moto treba da bude da li hoćes i umeš nešto da ostvaris – a manje odakle si.